Ja sam Alexander. Dolazim iz Prekmurja. Iz prekrasnog, blago valovitog dijela Slovenije koji pripada krajobraznom parku Goričko. Rođen sam 1953. godine u ovom mjestu gdje i danas živim, Petrovci. Imam troje unučadi, jednog sina i jednu kćer. Po struci sam agronom ali sam već dugi niz godina u mirovini. U principu sam kolekcionar džepnih satova, ali privlače me i svi ostali satovi. Pošto imam unuke, i satovi za djecu sumi interesantni protekli nekoliko godina.
Sveukupno imam 300 satova koji rade i 100 satova koje bi trebalo popraviti. Od toga su satovi za djecu u manjini, njih ima sve zajedno oko tridesetak.
Od moje cjelokupne kolekcije gotovo 80% je Darwil satova, a ostalo je nekoliko ruskih Raketa, Omicron, Tavanes, Areta, Seiko.
Volim i američke brendove poput Hemiltona, Walthama, Illinoisa. Sviđaju mi se njihovi mehanizmi. Ali satovi za djecu tih marki su prilično nedostupni na tržištu. Općenito su ti satovi srebrni, neki su i pozlaćeni. Imam i 2 Darwil džepna sata.
Mehanizmi su vrlo različiti. Imam alat za otvaranje satova, ali ne istražujem mehanizme. Pogotovo su satovi za djecu teški za popravak jer su još sitniji.
Satovi su moja ljubav. Ovisan sam o njima kao što je netko ovisan o alkoholu ili drogi. Za sat koji me zanima, spreman sam potrošiti mnogo. Sviđa mi se kada njihov izgled gledam izvana, privlači me i izgled iznutra. Zanimaju me detalji koji su skriveni posvuda.
Spreman sam potrošiti čak i previše da kupim sat. Dogodilo mi se i da sam svu dobivenu subvenciju za zemljište potrošio na kupnju satova. To je bilo oko 1 500 Eura. Odbio sam i 400 Eura za džepni sat. Uvijek kupujem samo stare satove koji već imaju priču iza sebe. Kad tražim neki novi sat za kupiti pokušavam svakako kupiti cijeloga i da radi, a kad su satovi za djecu u pitanju teško ih je naći u dobrom stanju jer djeca ne paze na njih.