Prije neki dan smo se prijateljica i ja šetale po centru grada i primijetile smo jedan novi kafić i u istom trenu smo se pogledale i rekle onako kao iz puške: hajdemo na kavu! Naravno da  moramo probati novu kavu u gradu, pa to je obavezno.

I tako smo nas dvije sjele, udobno se smjestile i u tren oka stigao je naš konobar. Ljubazno nam se nasmiješio i još ljubaznije na priupitao jesmo li možda za kavu.

Nasmijale smo se obje ne samo zbog direktnosti već i zato što je bio vrlo zgodan momak. Čisto da si malo popričamo priupitale smo ga što bi nam preporučio od kava u ponudi, a on nam je onako lako i jednostavno odgovorio – Illy kavu svakako!

Eto, baš nas je šarmirao. Ma kako li je samo znao da volimo upravo Illy kavu zapitale smo se. Pa tko ne zna za finu Illy kavu. Obožavamo kavu, ali Illy je posebna priča. Valjda su i naše none kad bi odlazile u Trst u kupovinu pile Illy kavu.

Nakon tek nekoliko minuta pojavio se naš poslužitelj s pladnjem u ruci i elegantno na naš stol spustio dvije prekrasne i male šalice kave. Brzo poteznim pregledom ustanovile smo da su šalice predivne, pjenica u šalici odgovarajuće boje koja budi topla sjećanja, a tek miris…

Jao, kakav miris! Miris Illy kave. Brzo smo si stavile šećer u nj, promiješale pažljivim pokretom ručnog zgloba onako kako samo profesionalci to čine i srknule prvi gutljaj kave.  Gotovo kao snoviđenje kava je ispunila sva naša osjetila. Ja sam duboko zaronila u nekakvo lijepo sjećanje i ostala u tom trenutku. Moja prijateljica je raširila osmijeh od uha do uha i obje smo znale da smo pronašle novi kafić za ispijanje kave.  No, ipak je prevagnula činjenica da se radi o Illy kavi i to je nama bilo to.